Maja Miljanović

Dr. sc. Maja Miljanović psihologinja je s različitim radnim iskustvima kao što su psihijatrija, pedijatrijska i odrasla onkologija i hematologija. U svojem djelovanju pomaže adolescentima s poremećajima ponašanja te također ženama i djeci pogođenima rakom. Stručnjakinja je za psihološko savjetavanje i dijagnostiku te se bavi kognitivno-bihevioralnom terapijom. Posjeduje doktorat s Medicinskog fakulteta u Zagrebu te je radila kao vanjski revizor bolnica mjereći iskustva pacijenata. Vlasnica i osnivačica je tvrtke EMPATHO samostalnog subjekta za savjetovanje, psihoterapiju i psihodijagnostiku.

Rad na sebi počinje radom na vlastitim mislima

Radionica je namijenjena je svima koji žele naučiti znanstveno utemeljene tehnike koje proizlaze iz kognitivno-bihevioralne terapije (KBT), te se koriste se za usvajanje zdravijih obrazaca razmišljanja. Sve što mislimo, bilo u obliku rečenice, slike, riječi koje nam je netko izgovorio itd...uzrokuje fiziološku reakciju našeg tijela..znači, naše tijelo se “budi” i reagira te mi počinjemo osjećati nešto, odnosno, bude nam se emocije (ugodne ili neugodne)..isto tako i naše emocije mogu utjecati na naše misli..što bi značilo da kada se osjećamo loše da nam se mijenja i naša percepcija tj. interpretacija situacija. Kako bismo otkrili što “leži” ispod naših misli, što je na “dubljoj” razini možemo se pitati koje je značenje te misli za nas. Ovom tehnikom “produbljivanja” jedne svoje misli možemo doći do svojih vjerovanja. Zvuči jednostavno, zar ne? U praksi i nije baš tako, no, uz stručno vodstvo psihoterapeuta možemo ih lakše identificirati. Dakle, pitanje “što ova misao znači za mene?” i “pitanje “što ova misao govori o meni?” si trebamo postavljati sve dok ne dođemo do svojih pravila i pretpostavki kako treba živjeti, kako stvari funkcioniraju. Npr, pravilo: “Ne smijem tražiti pomoć”, pretpostavka: Ako tražim pomoć,to znači da sam nekompetentna”, te do najosnovnijih ideje o sebi, drugim ljudima i svijetu. Najcentralnija ideja o sebi se naziva “bazično vjerovanje”. Bazično vjerovanje možemo slikovito prikazati vrstom filtera kroz kojega gledamo svijet i sebe. Pod utjecajem bazičnih vjerovanja nastaju posredujuća vjerovanja, tj. pravila i pretpostavke koja oblikuju naše mišljenje vezano uz različite situacije. Dakle, posredujuća vjerovanja smo razvili kako bismo se mogli nositi s bazičnim vjerovanjima. Negativna i nerealistična bazična vjerovanja naposljetku stvaraju negativne i nerealistične misli. Ako je primjerice, bazično vjerovanje osobe „mene se ne može voljeti“, osoba može razviti stav „užasno je biti nevoljen.“, posredujuće vjerovanje i pravilo „Moram udovoljiti svima.“ te pretpostavku „Ako svima udovoljim, ljudi će me voljeti.“ Primjenom tehnika za mijenjanje vjerovanja, disfunkcionalno vjerovanje može postati funkcionalno (recimo, “Ako tražim pomoć kad je trebam, pokazujem dobru sposobnost rješavanja problema.”) Mijenjanjem svojim misli mi zapravo mijenjamo svoj mozak! Naš mozak je “plastičan” što znači da može poprimiti “oblik” na osnovu naših misli. Svakodnevnom primjenom tehnika za mijenjanje misli dolazi do “premrežavanja” mozga, tj. stvaranja novih sinapsi i neuroloških puteva, tako da nam zdraviji oblici razmišljanja postaju sve više prirodni. Mozak se neće trajno promijeniti ako smo samo nekoliko puta primijenili kognitivne tehnike..potrebna je upornost, svakodnevna praksa kako bi mozak pravilno radio..slično kao što redovito trebamo vježbati i pravilno jesti kako bi naše tijelo bilo zdravo. Kognitivne tehnike nam pomažu da nam mozak postane i ostane zdrav ali jedino ako ih primjenjuje svakoga dana.